ebu bekr

PRVI KOJI JE POVJEROVAO I NIKAD NIJE POSUMNJAO

Sam Poslanik, a.s., je rekao: "Nikog nisam pozvao u Islam, a da nije sacekao, oklijevao i razmatrao, osim Ebu Bekra koji se nije ni dvoumio, niti oklijevao; cim sam mu spomenuo Islam, odmah ga je prihvatio"

Puno ime mu je Abdullah bin Osman bin Amir bin Amr bin K'ab bin S'ad bin Tejjim bin Murre. Otac mu je imao nadimak Ebu Kuhafe. Stoga je Ebu Bekr r.a. poznat i kao Ibn Ebi Kuhafe. Bio je r.a. pripadnik plemena Kurejš, porodice Tejm ibn Murre, koja je u mušrickom društvu imala ulogu u rješavanju problema oko krvarine. Kada je zašao u muževno doba Ebu Bekr, r.a., je postao poglavar svoga plemena. Ibn Hišam ga opisuje: "Ebu Bekr, r.a., je bio omiljen covjek u svom narodu. Ljubazan i jedinstven. Najbolje je poznavao rodoslov Kurejšija i tome je poducavao druge, a znao je i ostale stvari u vezi sa Kurejšijama, bile dobre ili loše. Bio je lijepog ahlaka i velikog ugleda. Ljudi iz njegovog naroda su mu dolazili i bili prisni s njim iz više razloga: zbog njegovog znanja, zbog njegovog poštenog trgovanja i da bi uživali u njegovom društvu."

Ebu Bekr, r.a., se bavio trgovinom odjece i platna, i Allah, dž.š., mu je podario veliki bereket u toj trgovini.

Ebu Bekr, r.a., kao ashab - prijatelj Poslanika, s.a.v.s.

Svi historicari se slažu da je on, r.a., bio prvi zreo covjek koji je povjerovao u Poslanstvo, i koji je poceo slijediti poslanika Muhammeda, s.a.v.s. Sam Poslanik, a.s., je rekao o njegovom primanju Islama, u hadisu kojeg prenosi Abdullah ibn Husej et-Tejmij: "Nikog nisam pozvao u Islam, a da nije sacekao, oklijevao i razmatrao, osim Ebu Bekra koji se nije ni dvoumio, niti oklijevao; cim sam mu spomenuo Islam, odmah ga je prihvatio". Ebu Bekr, r.a., je prvi Poslanikov, s.a.v.s., daija. Njegovom da'vom su u Islam ušli mnogobrojni ashabi, medu kojima su najpoznatiji: Osman ibn Affan, Abdurahman ibn Avf, Talha ibn Ubejdullah, Zubejr ibn Avvam, S'ad ibn Ebi Vekkas, Ebu Ubejde ibn Džerrah. Nadimak Es-Siddik (Istinoljubljivi) mu je dao sam Poslanik, s.a.v.s., kada se desio slucaj Israa, te su mnogi posumnjali u Poslanika, a Ebu Bekr je to odlucno potvrdio. I zaista, taj nadimak nam najbolje predstavlja lik Ebu Bekra r.a. On je sav svoj život, imetak i samoga sebe posvetio u širenju Istine. Tako nije žalio imetka kupujuci robove muslimane od mušrika, samo s ciljem da bi ih oslobodio.

Nikada nije bila potreba za novcem, a da Ebu Bekr, r.a., ne bi pohitao ka Poslaniku, s.a.v.s., noseci mu od svoga imetka ono što je imao. Sebi i svojoj porodici bi ostavljao Allaha i Njegova Poslanika. Prenosi Ebu Hurejre, r.a., da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Niciji imetak mi nije koristio kao imetak Ebu Bekra." Tada je Ebu Bekr, r.a., rekao: "A kome ja i moj imetak pripadamo ako ne tebi, o Allahov Poslanice!" Ebu Bekr je stalno bio uz Poslanika, s.a.v.s. S njim je i hidžru ucinio. Njegova porodica ih je pomagala na ovome putu. Ucestvovao je u svim bitkama kao mudžahid na Allahovom putu. U Medini je Poslanik, s.a.v.s., iz poštovanja prema Ebu Bekru, r.a., zaprosio njegovu kcerku Aišu, i tako je Ebu Bekr, r.a., dobio najboljeg zeta od svih ljudi svijeta.

Poslanikov halifa
Pocetkom rebiul-evela 11. godine po hidžri Poslanik, s.a.v.s., se razboli. U ponedjeljak, ujutro, 12. rebiul-evela izade iz Aišine sobe i ljudima održa vaz u mesdžidu. Odredio je Ebu Bekra, r.a., za imama ljudima u namazu, a Usamu ibn Zejda za vodu mudžahida u ratu protiv Bizantijaca. Poslanik, s.a.v.s., se vratio u svoju sobu i ubrzo zatim preselio ka Allahovoj, dž.š., milosti. Medu ashabima je pocela panika. Nisu mogli shvatiti da je Poslanik, s.a.v.s., umro… Na Ahiret je preselio njihov drug, Allahovo odabrano stvorenje, Njegov posljednji Poslanik ljudskom rodu, Muhammed ibn Abdullah, s.a.v.s. U tom teškom trenutku, Ebu Bekr je otišao da se uvjeri u stanje Poslanika. Otkrio je njegovo plemenito lice i zaplakao. Ljubio je Poslanikovo lice, govoreci: "Divno li je tvoje lice, dok si bio živ. A njegova ljepota je i sada." Zatim je izašao pred ljude i rekao: "O ljudi, ko je obožavao Muhammeda, neka zna da je Muhammed preselio, a ko obožava Allaha, pa Allah vjecno živi i nikad ne umire". Proucio je ajet:: "Muhammed je Allahov Poslanik. A i prije njega je bilo poslanika. Pa ako bi on umro ili ubijen bio, zar biste se vi stopama svojim vratili? Onaj ko se stopama svojim vrati nece Allahu nimalo nauditi, a Allah ce zahvalne sigurno nagraditi." Nakon toga ljudi su shvatili da je Poslanik zaista umro. Uputiše se ka Sekifi Beni Seide i tamo poceše raspravljati o tome ko ce biti halifa (Poslanikov, s.a.v.s., nasljednik u stvarima muslimana). Jednoglasno odluciše da je najzaslužniji da to bude Ebu Bekr, r.a., Poslanikov najbliži prijatelj i najbolji poznavalac sunneta. U ovom potezu, ashaba r.a., da su raspravljali o halifi prije nego su ukopali Poslanika s.a.v.s. vidimo veliku važnost institucije HALIFE. Jer muslimani uvijek moraju imati jasno definisano i jako vodstvo da bi uspjeli! Allahova mudrost je bila da nije preko Poslanika, s.a.v.s., direktno naredio ko ce taj covjek biti, nego je to prepušteno ashabima i dogovoru medu njima. U samom ovom postupku jasno vidimo da institucija vodstva u Islamu nikako nije nasljedna sa oca na sina, nego je izbornog karaktera. Mnogi vide u Poslanikovom, s.a.v.s., izboru Ebu Bekra da ga zamjenjuje u mihrabu jasan dokaz da je on najpodobniji za hilafet, jer kada ga je odabrao u vjerskim poslovima da predvodi ljude, onda je prece da bude njihov predvodnik i u ovosvjetskim. Ebu Bekr, r.a., tada održa svoju cuvenu hutbu (prigodan govor) koja glasi: "O ljudi! Izabran sam da vas vodim, iako nisam najbolji medu vama. Ako budem postupao ispravno, vi me pomozite a ako budem griješio, sprijecite me u tome. Istina je emanet. Laž je obmana i prevara. Slabic medu vama je kod mene jak sve dok mu ne dam njegovo pravo. Jaki medu vama je kod mene slab sve dok od njega ne uzmem ono što Allah dž.š. zahtijeva. Nijedan narod nece ostaviti džihad na Allahovom putu, a da nece biti ponižen. Niti ce se razvrat proširiti medu narodom, a da nece biti stavljen na kušnju. Pokoravajte se meni dok se ja budem pokoravao Allahu i Poslaniku, a ako se suprostavim Allahu i Poslaniku, nemojte mi se pokoravati. Ustanite na namaz, Allah vam se smilovao."

U samom pocetku ove hutbe vidimo veliku skromnost Ebu Bekra, r.a. Po vjerovanju ehli-sunneta Ebu Bekr je najbolji covjek poslije Poslanika, s.a.v.s. Ovo potvrduju mnogobrojni Poslanikovi hadisi. Takoder, Ebu Bekr, r.a., odmah na pocetku svoje "vlasti" postavlja jasne temelje po kojim ce se on a i ostali vladati. Nema tu prostora ni za kakva obecanja, licne prezentacije, samohvalisanje ili nešto slicno što mi danas posmatramo svakodnevno.

Nakon smrti posljednjeg Allahovog Poslanika, s.a.v.s., Arapi se razjediniše, a istinski muslimani ostadoše jedno tijelo, onako kako ih je naucio njihov Ucitelj. Ova razjedinjenost se ogledala u ostavljanju Islama i vracanju šejtanovim stopama, odbijanju vjerskih dužnosti, pojavi lažnih poslanika i sl. Ebu Bekr, r.a., ovo shvati kao opasnost po muslimane te posla na otpadnike 11 vojski, koje želješe sam predvoditi, ali ga istaknuti ashabi, narocito Alija, r.a., odvratiše od toga. Tada halifa, r.a., napisa pismo murtedima: " U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog. Od Ebu Bekra, namjesnika Allahovog Poslanika, a.s., svima do kojih dode ovo moje pismo, bili oni u Islamu ili se odmetnuli. Neka je Allahov mir i spas na sve koji slijede Uputu i poslije se ne vracaju u zabludu i slijepilo. Doprla mi je vijest o odmetanju onih koji su ostavili svoju vjeru, nakon što su je bili prihvatili, pokušavajuci prevariti Allaha i zapostaviti Njegova naredenja, da bi udovoljili šejtanu…" I zaista, Allahovom odredbom, mir i stabilnost se ubrzo vratiše na Arabijski poluotok. S obzirom da je borba protiv otpadnika od vjere odnijela mnogo života, od kojih su mnogi životi hafiza, Ebu Bekr r.a. je naredio da se osnoju rigorozne komisije koje ce sakupiti Kur'an u jednu zbirku (Mushaf). Do tada Kur'an nije bio u Mushafu, nego je bio ispisan na listovima, i raznim materijalima po kojim se u to vrijeme pisalo. Sakupljanje Kur'ana u jednu zbirku (Mushaf) se ubraja u najvece poslove koje je uradio Ebu Bekr, r.a., za ovaj ummet …

Osvajanje Iraka i Šama
Nakon što se stabilnost ponovo uspostavila, Ebu Bekr pode razmišljati o slanju mudžahida ka Iraku kako bi ljude izveli iz robovanja ljudima u robovanje Allahu, Stvoritelju ljudi i kako bi dostavili Allahovu Poslanicu. Za ovu dužnost odabra dvojicu uglednih vojskovoda: Halida ibn Velida i Ijjada ibn Ganema r.a. Njih dvojica su neumoljivo kršili stanice kufra i nasilja gdje god bi ih našli šireci istinu o Istini i pozivajuci ljude da je prihvate. I zaista, ne prode mnogo vremena, i muslimani zavladaše velikim dijelom sadašnjeg Iraka, slamajuci snagu tadašnje Perzije. Nakon ovoga Ebu Bekr, r.a., sazva Savjetodavno vijece (Medžlisu šura) i obavjesti ih o stanju Hilafeta te predloži oslobadanje Šama. Savjetodavno vijece mu dade podršku, što se najbolje ogleda u rijecima Alije, r.a.: "Držim te blagoslovljenim covjekom i tvoj moral je blagoslovljen. Pa ako kreneš na njih ili pošalješ vojsku, s Allahovom pomoci ceš pobijediti". Zatim odredi cetvoricu voda za cetri vojske koje posla ka Šamu. U pripremi im održa govor i da im glavne smjernice: "Preporucujem vam bogobojaznost i pokornost Allahu. Poštujte Njegove naredbe i bojte Ga se! Kada sretnete neprijatelja, pa vam Allah dadne pobjedu, nemojte zatajivati ništa od plijena i ne skrnavite tijela poginulih neprijatelja, ne iznevjerite, i ne budite kukavice! Nemojte ubijati djecu, starce i žene. Nemojte spaljivati palme i oštecivati ih, nemojte uništavati drvece koje daje plod i nemojte klati stoku osim što vam je potrebno da se prehranite…" Allahovom voljom, mudžahidi su, poštujuci ove jasne naredbe, i slijedeci svoga Poslanika, s.a.v.s., postigli cistu pobjedu nad nevjernicima protiv kojih su poslati…

U samom toku ovih borbi i pred veliku bitku na Jermuku, halifa se razboli. Tokom cijele bolesti (oko 15 dana) je razmišljao o stanju muslimana. Zovnuo je svoga pisara i rekao da zapiše slijedeci tekst: "U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog. Ovo su rijeci Ebu Bekra ibn Ebi Kuhafe u zadnjim trenucima njegovoga života na dunjaluku, napuštajuci ga i približavajuci se životu Ahireta, na kojem ce svaki nevjernik povjerovati, svaki grješnik ce se uvjeriti i svaki lažac ce istinu progovoriti. Ostavljam vam kao svoga nasljednika Omera ibn Hattaba, r.a., pa ga slušajte i pokoravaj te mu se, ako bude pravedan. To je moje mišljenje i znanje o njemu, a buducnost ne poznajem. Nasilnici ce sigurno znati šta su pripremili! Neka je na vas Allahov mir i milost!" Pozvao je Omera, r.a., i izmedu ostalog mu rekao: "Savjetujem ti bogobojaznost. Zaista kod Allaha imaju stvari dana koje ne prima nocu, kao i stvari noci koje ne prima danju. I Allah ne prima nafile (dobrovoljni ibadeti) dok se ne ispune fardi (stvari koje je On naredio)… Ako se budeš držao ovih savjeta, ne dozvoli sebi da ti išta odsutno bude draže od smrti, koja ce ti sigurno doci! A ako ih ne prihvatiš, onda ce ti najmrže odsutno biti smrt, od koje se ne možeš zaštiti!"

Njegove posljednje rijeci su bile: "Gospodaru, usmrti me kao muslimana i ucini me od dobrih!"

Pa, smilovao se Allah ovome velikanu Islama! O njemu je Alija r.a. rekao: "Allah ti se smilovao Ebu Bekre. Allaha mi, bio si prvi koji je primio Islam, najcistijeg vjerovanja i najjaceg uvjerenja. Bio si najbogatiji, najviše si cuvao Poslanika, a.s., cuvao si Islam i njegove sljedbenike. Po moralu, vrijednosti i uputi, bio si najslicniji Poslaniku. Neka te Allah nagradi dobrom zbog Islama, Poslanika i svih muslimana…" A Omer, r.a., ga je opisao žaleci za njim: "O nasljednice Allahova Poslanika, zadužio si narod poslije sebe teškocom i odredio im tegobu. Teško je stici i prašinu za tobom, a kamoli tebe dostici!" Aiša r.a. je rekla:"Allah ti osvijetlio lice, babo moj, a tvoj trud je pohvalio. Bio si nezainteresovan za dunjaluk, okrecuci se od njega, a za ahiretom si žudio, žureci njemu…"

VRLINE EBU BEKRA, r.a.

Koliko li je knjiga napisano o Ebu Bekru! Koliko li je pokušaja ostalo bezuspješno da se u potpunosti opiše licnost ovog velikana ummeta! I zaista kako opisati covjeka ciji je iman veci od imana ummeta? O Gospodaru, ja svjedocim da ljudi poput Ebu Bekra više ne hodaju zemljom. I svjedocim da oni koji govore protiv njega, r.a., da oni govore protiv Poslanika, s.a.v.s., protiv Kur'ana i protiv Islama. Oni govore protiv muslimana. Pa molim te Gospodaru naš da najvecim dobrom nagradiš covjeka koji je pomagao Tvoga Poslanika više od svih ljudi, koji je bio sebebom da se jedinstvo vrati medu muslimane. Sakupio je Kur'an i sacuvao ga od svih promjena. Gospodaru naš podari Ebu Bekru, r.a., blizinu u Džennetu sa njemu najdražim Tvojim stvorenjem, njegovim prijateljem, Tvojim miljenikom - Muhammedom, s.a.v.s.!

HADISI O EBU BEKRU, r.a.

Od Ebu Seida el-Hudrija, r.a., se prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Ebu Bekr je moj najpovjerljiviji prijatelj i pomagac." (muttefekun alejh)

Aiša, r.a., prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., u vrijeme svoje bolesti rekao: "Pozovi mi Ebu Bekra, svoga oca da mu ostavim oporuku, jer se bojim da neko ne poželi vlast, a Allah i vjernici ne žele drugog halifu do Ebu Bekra." (muttefekun alejh)

Od Amra ibn Asa, r.a., se prenosi da ga je Poslanik, s.a.v.s., poslao u bitku na Zatu - Selasil, pa mu je otišao prije pohoda i upitao ga: "Koja ti je osoba najdraža?” - “Aiša” - odgovorio je. "A od muškaraca?" "Njen otac", pa sam upitao: "A zatim?" "Omer" - rece Poslanik. Nastavio je da nabraja i nakon Omera. Ušutio sam od straha da me ne spomene zadnjega."

Ibn Omer, r.a., je rekao: "U vrijeme Poslanika, s.a.v.s., nikoga nismo usporedivali sa Ebu Bekrom, Omerom, Osmanom i nismo pravili razliku izmedu ostalih ashaba. U drugom rivajetu stoji: “Nakon Poslanika s.a.v.s. najbolji u ummetu je Ebu Bekr, zatim Omer, zatim Osman, Allah im se smilovao." (Buhari)

Od Ebu Seida el-Hudrija r.a. se prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., rekao:"Zaista ce stanovnici Dženneta gledati stanovnike "Ilijina", Ebu Bekr i Omer su od njih, i Allah ih je obasuo blagodatima." (Tirmizi, Ebu Davud i Ibn Madždže)

Od Hanife, r.a., se prenosi da je rekao:"Rekao je Poslanik s.a.v.s.:"Ja ne znam koliko cu još ostati sa vama. Pa zaputite se za dvojicom poslije mene: Ebu Bekrom i Omerom." (Tirmizi)